Lastovo pripada skupini južno – dalmatinskih otoka, a otočnu skupinu sačinjavaju najveći matični otok Lastovo, te niz otoka, otočića i hridi.
Otok je udaljen 94 km od Splita, 57 km od Visa, 31 km od Mljeta, a od najbližeg otoka Korčule odvaja ga Lastovski kanal širine 13 do 20 km.
Otočnu skupinu sačinjavaju glavni i najveći matični otok Lastovo, površine 47 km2 (dužine 11,5 i širine 6,5 km), te niz otoka, otočića i hridi. Zapadno se nalazi nekoliko većih otoka i to najbliži Prežba (najviša točka 135 m nad morem), preko uskog morskog prolaza povezan mostom s Lastovom, zatim Mrčara, Kopist, 23 km udaljeni Sušac (243 m nad morem), te niz manjih otočića (Makarac, Vlašnik, Bratin otok, Potkopište), Istočno od Lastova (od 1 do 7 km) nalazi se otočna skupina Donji Škoji sastavljena od nekoliko većih i manjih otočića (Petrovac, Kručica, Lukovci, Stomorina, Ćesvinica, Mladine, Mali i Veli Arženjak, Tajan), te udaljenija skupina Vrhovnjaci (11 do 17 km) koju čine sasvim mali otočići i grebeni (Sestrice, Smokvica, Srednji i Gornji Vlašnik, Glavat).
Razvedenost obale je velika, pa ukupna dužina obala otoka, otočića i grebena iznosi 115,9 km (otok Lastovo 46,4 km, otočna skupina Donji Školji i Vrhovnjaci 22,3 km, otoci Prežba 12,9 km, Mrčara i okolni otočići 12,9 km, Kopište i okolni otočići 7,7 km, te otok Sušac 13,7 km).
Najviša uzvišenja su Veli Hum (417 m) i Mali Hum u središnjem dijelu otoka, Prehodišće, Maslina i Prežba u zapadnom dijelu, Veliki Pjevor i Sozanj u sjevernom dijelu, Glavica, Velji Vrh, Sveti Vid, Stijene i Nori Hum u istočnom dijelu, te niz uzvisina – brda prema jugu s visinama iznad 300 m i 400 m koje čine vapnenački greben Pleševo i Debelo brdo.
Od četrdesetak polja različite veličine, većina se pruža do 100 m nad morem. Uz najveće Vino polje na zapadnom i Prgovo polje na istočnom dijelu otoka, još se ističu svojom veličinom Nižno polje, Dubrava, Hrastove, Ždrijelo, Pržina i druga.
Klimatska obilježja
Otok Lastovo pripada jadranskom tipu mediteranske klime koju karakteriziraju blage, vlažne i kišovite zime, te vruća i suha ljeta. Mikroklimatske prilike u odnosu na susjedna područja, a u kojima dolazi do izražaja maritimnost, očituju se kroz :
Zbog udaljenosti od kopna, najjužnije pozicije od svih većih jadranskih otoka te utjecaja mora, na Lastovu su ublažene ekstremne ljetne žege i zimske hladnoće. Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 15.5 C (ljeti 22.8 C, zimi 9.2 C) a godišnja temperaturna amplituda 15, 3 C. U odnosu na susjedno obalno područje, Lastovo ima manji broj hladnih, toplih i vrućih dana, i najveći broj dana s toplom noći.
Lastovo pripada najsunčanijim područjima jadranskog primorja s 2761 sati insolacije godišnje (prosječno 7.3 sati dnevno). Relativno mali broj oblačnih dana (77) također je posljedica udaljenosti od obalnog pojasa.
Lastovo je često izloženo ljetnim sušama koje karakteriziraju ovaj tip klime. Suha i topla ljeta omogućavaju međutim dugu kupališnu sezonu koja ponekad traje od polovice svibnja do kraja listopada. Relativno mala visina reljefa i izloženost pučini uvjetuju da otok prima najmanje količine padalina u našem primorju (622 mm/god.) Nedostatak kiše posebno se osjeća u ljetnoj polovici godine (proljeće 149 mm; ljeto 50 mm) ali ljetne suše nisu tako izrazite zbog visokog postotka (70%) relativne vlage u zraku. Zbog visoke relativne vlažnosti veće je učešće prosječnog broja dana s maglom i mrazom. Tuča rijetko pada, a zbog blage klime neznatan je broj dana sa snijegom koji se gotovo nikada ne zadržava na tlu.
Zbog isturenosti otoka prema pučini malo je učešće jakih (35 dana/god.) i olujnih (2.5 dana/god.) vjetrova. Tišine se pojavljuju s prosječno oko 130 dana godišnje.
Od lokalnih vjetrova najučestaliji je jugo (SE). Donosi toplo i kišno vrijeme, javlja se tijekom cijele godine, ali češće tijekom jeseni i zime. Po učestalosti iza juga dolaze bura (NE) i tramuntana (NW), suhi i hladni vjetrovi koji najviše pušu u zimskom periodu donoseći relativno hladan, suh i vedar tip vremena. Levanat (E) donosi tijekom zime i početkom proljeća kišno, prohladno i tmurno vrijeme. Rjeđe se javljaju lebić (SW i W) i oštro (S) i to obično poslije juga donoseći pljuskove i grmljavinu.
Od periodičnih vjetrova najviše dolazi do izražaja maestral, dnevni vjetar koji puše u ljetnom dijelu godine i donosi vedar i suh tip vremena. Burin, pandan maestralu, puše noću s kopna na more i dolazi do izražaja samo u većim uvalama.
Vegetacija
Lastovo u biljno – geografskom pogledu pripada asocijaciji zimzelenog hrasta crnike (česmina) i jedan je od najpošumljenijih otoka Hrvatskog primorja. Pored šuma česmine i makije znatan dio otoka pokrivaju autohtone šume alepskog bora, posebno na zapadnom dijelu, te na otocima Mrčara i Prežba. Uz česminu i alepski bor, koji su tipični nosioci makije i šuma, prisutan je i čitav niz autohtonih i kultiviranih vrsta kao što su planika, vrijes, zelenika, tršlja, mirta, šmrika, divlja maslina itd.
Od kultura najrasprostranjenije su vinova loza, maslina, raznovrsno voće (breskva, rogač i drugo), pa je njihov uzgoj baza razvitka poljodjelstva na otoku. Uz voćke, po poljima susrećemo cedar, lipu .brijest, bagrem, čempres, bijelu topolu, platanu itd.
Krajobraz
Raznolikost reljefa, razvedenost obale i brojni otoci i otočići doprinose izuzetnoj privlačnosti krajobraza lastovskog arhipelaga. Goli i krševiti vapnenački grebeni izmjenjuju se sa strmim padinama, poljima, docima i krškim uvalama. Karakteristični su također odvojeni i zaobljeni brežuljci, brojni prijevoji, doline, duboke usječene morske uvale, i kamenite obale s klifovima.
Posebnu vrijednost krajobrazu daje pošumljenost jer je preko dvije trećine površine otoka pod šumom i makijom.
Od uvala ističu se na zapadnom dijelu otoka uvale Velji i Mali Lago, uvala Ubli sa Zaglavom, te na otoku Prežbi uvale Duvna, Borova i Jurjeva luka. Na južnom dijelu otoka su uvale Skrivena luka i Uska sa šljunčanim plažama. Na Donjim školjima, na otoku Mladine, nalazi se velika pješčana plaža.
Izvor: PPU OL